Centar za tehničku kulturu Mostar od svog osnutka skrbi o tehničkom obrazovanju mladih. Naša misija i vizija je buđenje tehničkih znanosti i njihov ponovni procvat kao idealne mogućnosti razvoja našega kraja. Jedan od velikana tehnike, gospodin Oton Sabo, naravno nalazi se među onima koji su osnivali CTK Mostar. U sljedeća dva teksta donosimo njegova sjećanja i povijest tehnike u Mostaru koja je imala veliki doprinos snažnom razvoju našega kraja u prošlosti. Sačuvati ćemo sjećanje na one vrijedne i hrabre.
Piše, Oton Sabo:
AEROKLUB MOSTAR UDRUGA TEHNIČKOG ODGOJA MLADIH
Kratko je vremensko razdoblje od kada je čovjek počeo kontrolirano upravljati letom. Za to kratko vrijeme letenje je toliko usavršeno i znanstveno definirano da je čovjeku omogućilo sasvim drukčiji, efikasniji život. Za to kratko vrijeme dogodila se ekspanzija tehnološkog razvoja.
Sve ovo danas omogućilo je napredak tehničke kulture. Čovjek se prije sto godina odvojio od zemlje i svladao zrak kao medij u kojem živi, da bi ga koristio prvenstveno za brže savlađivanje rastojanja, a po nesreći i da ratom nameće svoju volju. Izradom letnih sredstava definitivno je odbačen konj, kojemu bi čovječanstvo trebalo podići ogroman spomenik, daleko veći od onog koji je poslužio pri osvajanju Troje. Starosjedioci Amerike konja su ugledali tek dolaskom Španjolaca. Zašto? Konj nije, na onoj splavi od trstike mogao preživjeti kad su prvi ljudi prešli Atlantik ; bio je pretežak a trebalo ga je i prehraniti.
U nekim ranijim interesnim sferama i naš grad Mostar uklopio se u zrakoplovstvo još prije početka prvog svjetskog rata. Naime Austro – Ugarska Monarhija pripremajući se za rat sa Srbijom izgradila je letilište na području Bišća polja pored naselja Jasenica. Normalno je da se zapošljavanjem življa u zrakoplovnoj djelatnosti taj radni kadar morao i educirati u višem tehničkom smislu.
Proteklo je dosta vremena, pa je tek početkom 1949 god. utemeljivačkom skupštinom osnovan Aeroklub, kao udruga za tehničku edukaciju i bavljenje zrakoplovnim sportovima. Godinu dana ranije, kroz tehničke sekcije po školama, počeli su se raditi prvi leteći modeli. Po osnivanju Aerokluba dobiveni su prvi prostori u staroj Alajbegovoj kući na Glavnoj ulici. Počelo je plansko obrazovanje prvih zrakoplovnih modelara i izrada modela za natjecanja. Negdje pedesetih godina prošlog stoljeća dobiveni su za Aeroklub prostori u baraci. Kad se baraka morala rušiti, dobiveni su prostori u prizemlju kuće u Krpiča 8.
Po osnivanju, četrdeset devete počeo je i padobranski tečaj. Skakalo se iz ¨Julke¨- transportni avion njemačke ratne proizvodnje. Pedesete godine poslani su prvi mladići na obuku za pilota jedrilice u Butmir kraj Sarajeva. Poslije tečaja u Butmiru, na letilištu Jasenica, poletjele su prve jedrilice: Salamandra, Čavka, Gruno i Bebi s potezanjem na gumu i vitlom. Dolaze prvi avioni ¨Trojke¨, te počinje obuka u motornom letenju. Dobivene su i sposobnije jedrilice Vaja i Olimpija.
Dolaskom aviona za obuku padobranaca obučeni su prvi padobranci u vlastitoj školi. Tko je želio, mogao je na odsluženje vojnog roka u desantne jedinice. Obučeni piloti slani su u škole pričuvnih vojnih pilota. JAT je prihvaćao pilote sa većim letačkim naletom, koji su mogli svladati konverzaciju na engleskom pa su se mogli doškolovati za letenje na složenijim putničkim zrakoplovima.
Prvi organizirani sportski uspjeh u mostarskom Aeroklubu bio je obaranje svjetskog rekorda u broju skokova na dan, za muškarce. Zrakoplovni modelar M. Hadžović. Napravio je veliki uspjeh u reprezentaciji Jugoslavije. Osvojio je treće mjesto u svijetu s modelom jedrilice klase A-2 . 1955 god Tehvida Čerimagić oborila je svjetski rekord u broju skokova na dan za žene.
Transformacijom društvenog sustava i otvaranjem vojnih škola slabila je potpora aeroklubovima u dodjeljivanju materijalnih sredstava za letenje. Ostao je status korisnika zračnog prostora i objekata na letilištu ali nije više bilo političkog ili društvenog utjecaja na plan i program rada Aerokluba. Tehničko edukativna i sportska djelatnost postaje glavna preokupacija Aerokluba. Na pojedincu je bilo hoće li svojim trudom za potrebnim naletom stvoriti uvjete da se promakne u daljnjem školovanju za profesionalnog pilota.
Zrakoplovno modelarstvo je bila početna djelatnost uključivanja u Aeroklub i dalo je najviše sportskih rezultata u odnosu na: jedriličarstvo, padobranstvo, motorno letenje, zmajarstvo i paraglajding. Baveći se zrakoplovnim modelarstvom članstvo se usmjeravalo od visoko kvalitetnih majstora do doktora znanosti. Aeroklub u Mostaru, radi kadrovskih potreba, dugo je vremena pomagala zrakoplovna industrija u okviru poduzeća Soko. Nabava novih sredstava leta uveliko se ostvarivala samofinanciranjem – pružanjem usluga; protupožarno izviđanje, služba spasa, fotografiranje i radioničkom proizvodnjom za Soko i institucije koje su bile zainteresirane za izradu maketa i ambalaže. Ustroj teritorijalne obrane grada financirao je troškove avio-goriva za trenažu pilota registriranih kao pričuvnih. Materijalno, infrastrukturalno i kadrovski, Aeroklub je bio najjača udruga grada i uzimao učešće na svakoj manifestaciji; gradskoj, regionalnoj, republičkoj, državnoj i vojnoj. Nekad je to bilo aktiviranje, sa svim efektivima; Modelari su sa zemlje puštali modele, seleniti; balone i zmajeve, iz aviona skakali padobranci, u šlepu se vukle jedrilice iznad gradskog stadiona. Grupno bi letjeli avioni ili pravili akrobacije.
Dugo godina Aeroklub je bio pod stručnim vodstvom ravnatelja gosp. Radoslava Tomšića. Upravno je djelovao po statutarnim odredbama i propisima Civilne zračne plovidbe. U jednom periodu bilo je jedanaest nastavnika letenja; četiri do pet nastavnika padobranstva, isto toliko i nastavnika u modelarskoj sekciji. Letna sredstva opsluživala su jedan ili dva avio-mehaničara. Svi edukativni poslovi provođeni su u okviru Zrakoplovne škole pri Aeroklubu s djelovodnim registrom kao odvojenom institucijom. Sve je podlijegalo zakonu o Civilnoj zračnoj plovidbi. Aeroklub je često bio suorganizator aero-relija na državnom i republičkom nivou. Modelarska natjecanja prerasla su u međunarodna. Pored državnih sletova za podmladak, evidentiran je 31 Soko – kup.
Poslije 1995 , sa pet godina pauze u sukobima 90-tih, registrirano je 21 natjecanje od ukupno 52 natjecanja, sada pod nazivom Mostar kup sa registracijom u Svjetskom kupu. Savez aeroklubova BiH, granska asocijacija po vertikali, provodio je suradnju između Aeroklubova, da bi se što više iskoristila letna sredstva. Sportski savezi i Narodna tehnika povezivali su ovakve organizacije po horizontali na lokalnom nivou. Kvalitetu obučenosti diktirala je Savezna direkcija za civilnu zračnu plovidbu.